U utorak, 28.10., u Muzeju Reina Sofía u Madridu otvara se izložba “Stvarno korisno znanje”. Kockica u metodičkom mozaiku emancipatornog znanja koji je sastavio kustoski kolektiv Što, kako i za koga/WHW je i naš projekt “Javna knjižnica”. Samo dva dana kasnije u galeriji Württembergischer Kunstverein u Stuttgartu otvaramo zasebnu izložbu i konferenciju “Javna knjižnica” pod autorskim vodstvom Marcella Marsa i Tomislava Medaka, a u produkciji Akademie Schloss Solitude i Kunstvereina.
U izložbenom programu sudjeluju: Aaaaarg.org, Vuk Ćosić, Kenneth Goldsmith, Library Genesis, Herman’s Library, Monoskop, Postcapital Archive, Praxis, Cornelia Sollfrank, UbuWeb, Olia Lalina i Dragan Espenschied, Herman’s Library.
U govornom programu sudjeluju: Daniel García Andújar, Dušan Barok, Vuk Ćosić, Hans D. Christ, Sean Dockray, Iris Dressler, Jan Gerber, Herbordt / Mohren, Henrik Hillenbrand / Oliver Kraft / Björn Kühn / Anna Romanenko, Olia Lialina, Sebastian Lütgert, Marcell Mars, Tomislav Medak, Irit Rogoff, Dubravka Sekulić, Simon Sheikh, Femke Snelting, Cornelia Sollfrank, Felix Stalder, Jean-Baptiste Joly, Sophie-Charlotte Thieroff.
O “Javnoj knjižnici”
U katalogu povijesti javna knjižnica zavedena je pod kategorijom fenomena na koje smo mi ljudi najviše ponosni. Zajedno s besplatnim javnim školstvom, javnim zdravstvom, znanstvenom metodom, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Wikipedijom, slobodnim softverom… Ona je dio gotovo nevidljivih infrastruktura koje počnemo primjećivati tek kada nestanu. Utopijski san o mjestu na kojem će baš svi ljudi imati pristup baš svom znanju koje se može prikupiti dugo je izgledao neostvariv. Dok ga prosvjetiteljska ideja o univerzalnosti znanja, egalitaristički zamah socijalnih revolucija i rijetka iznimka od ograničenja autorskog prava nisu učinile javom. Iako je pritom ostao ovisan o ograničenim resursima bogatih donatora ili nestalnosti budžeta država (blagostanja).
Internet je, kao i u brojnim drugim prilikama, u potpunosti promjenio pretpostavke i mogućnosti. San o svim ljudima i svom znanju postao je saglediv. Činilo se kao da je to pitanje samo interpretacije kada će tendencija globalne rasprostranjenosti osobnih računala i tendencija globalne pokrivenosti internetskim vezama konačno učiniti realnošću opću dostupnost znanja. Međutim, tendencija razvoja javne knjižnice ide upravo u suprotnom smjeru – da se fenomeni na koje smo mi ljudi najviše ponosni gase i nestaju s horizonta. Javne knjižnice ne mogu dobiti, čak ne smiju ni kupiti, knjige najvećih svjetskih izdavača, knjige koje već imaju u svom katalogu moraju uništiti nakon 26 (?!?) posuđivanja i u svakom pogledu gube bitku s tržištem na kojem dominiraju novi igrači poput Amazona, Googlea i Applea.
U katalogu povijesti emancipatorne revolucije zavedene su pod kategorijom fenomena na koje smo mi ljudi najviše ponosni. One osnažuju potlačene i daju im priliku da ostvare svoje snove. Gašenje sna o Javnoj knjižnici u doba interneta je nedopustivo. Kao i u brojnim drugim prilikama, umjetnici i hakeri odlučili su ne napustiti kolektivne snove. Melvil Dewey bio bi sretan. “Besplatne škole i besplatne knjižnice za svaku dušu” nikada neće nestati.
