Prilikom gostovanja Leopoldine Fortunati na konferenciji “Mediji protiv demokracije?” (24.-25.4. u Goethe Institutu) s talijanskom teoretičarkom i marksističkom feministkinjom razgovaramo o njezinoj knjizi The Arcane of Reproduction: Housework, Prostitution, Labor and Capital, objavljenoj u Italiji 1981. godine, a u engleskom prijevodu 1995. U razgovoru ćemo se dotaći aktualnosti teksta, kritikama i kontroverzama koje su uslijedile iz različitih interpretacija teza iz knjige, njezinoj aktivističkoj prošlosti, feminizmu, marksizmu, njihovom odnosu, nekim aktualnim društveno-političkim pitanjima i socijalnoj teoriji.
O knjizi
Osnovna analitička jedinica političko-ekonomske teorije Leopoldine Fortunati funkcionira kroz (kako je ona naziva) „očiglednu antitezu“ – proizvodnja/reprodukcija. Prema autoričinoj pretpostavci kapitalistički modus proizvodnje i njezinu cikličnost nije moguće u cjelini ispitati (štoviše, tada bi bilo riječi o velikom marksističkom propustu i metodološkoj grešci) ako se pridržavamo dualne ontologije u kojoj proizvodnja podrazumijeva vrijednost, a reprodukcija ne-vrijednost. Kritika argumentacije po načelu naturalizacije (gdje je reproduktivni rad shvaćen kao rezultat prirode, a ne proizvodnih odnosa) u tom smislu znači i uzdrmavanje teze o proizvodnji koja – za razliku od reprodukcije – omogućava višak vrijednosti za što potonja, prema marksističkom tumačenju koje ona kritizira, nema potencijala. Prema Fortunati, dakle, problem s reprodukcijom (u prvom redu kućanski rad i prostitucija) je u najmanjem trostruk – valja matematički utvrditi da reprodukcija sudjeluje u stvaranju viška vrijednosti, analizirati zašto se ona razmatra primarno kao „prirodna sila društvenog rada“ i razraditi distinkciju materijalnih i ne-materijalnih kategorija reprodukcije. Tim trima razinama Fortunati polemizira s ortodoksnim marksističkim pretpostavkama koje tvrde da je reproduktivni rad preduvjet proizvodnje vrijednosti ali da sam po sebi nema vrijednost.
