Klub Mama/Multimedijalni institut

Multimedijalni institut i Muzej suvremene umjetnosti pozivaju u ponedjeljak, 23.04., u 18:00 na predavanje:

Richard M. Stallman: A Free Digital Society (Slobodno digitalno društvo)

Predavanje će se održati u dvorani Gorgona Muzeja svuremene umjetnosti u Zagrebu (Avenija Dubrovnik 17). Ulaz je slobodan i nije potrebna prethodna registracija. U predavanju Richard M. Stallman govorit će o pitanjima digitalne inkluzije i dotaknut će se, između ostalog, pitanja digitalnog nadzora, cenzure, slobodnog softvera, internetskih servisa, autorskog prava u kiberprostoru. Predavanje će se održati na engleskom jeziku.

Podrobnije o predavanju i predavaču u nastavku.

Continue reading →

Velika dvorana Teatra &TD (Savska 25) __ 21:30h _ ulaz slobodan

BRUCE McCLURE (SAD)

Kamo veće sreće od prigode da 9. sezonu koncertnog niza Explicit Music otvorimo nastupom američkog umjetnika Brucea McClurea! … McClureovo gostovanje na 25FPS-u 2010. godine svima se urezalo u pamćenje, pa je samo bilo pitanje vremena da Brucea ponovno sretnemo u Zagrebu. Ovaj majstor proširenog filma vraća se na mjesto zločina u veliku dvoranu Teatra &TD povodom međunarodnog teorijskog i umjetničkog skupa Actionable Image: Agency of Image, Performance of Body, Apparatus of Spectating  posvećenog pitanjima pokretne slike, izvedbe i gledanja.

Ne sumnjamo da će i ovaj put McClure izvući maksimum slike i zvuka iz svojih šesnaestica!

***

Bruce McClure je njujorški arhitekt koji od polovice 90-ih sa svojim expanded-cinema izvedbama nastupa na brojnim festivalima i izložbama. 2011. McClure je postao dobitnik nagrade Guggenheimove zaklade.

Kratki video-razgovor s McClureom na 25FPS-u: http://vimeo.com/18499974

***

Organizira Multimedijalni institut u suradnji s Muzičkim salonom Kulturom promjene SC-a, izvedbenim kolektivom BADco. i kustoskim kolektivom WHW.

Program Explicit Music podržava Ministarstvo kulture RH.

www.explicit-music.org  // www.badco.hr // www.sczg.unizg.hr // www.whw.hr

Simpozij i umjetnički program Actionable Image je nastavak interesa BADco. za povezivanjem izvedbe i slike. Konkretnije, ono je potaknuto našom instalacijom Odgovornost za viđeno koja je 2011. predstavljena u sklopu hrvatskog sudjelovanja na Venecijanskom bijenalu. Kako je izložbeno djelo pretpostavljalo odsutnost izvođača, netipičnu situaciju za izvedbenu skupinu, rad je nastao polazeći od ideje ‘teatra drugim sredstvima’ i od namijenski izrađenog računalnog video sistema koji uspostavlja specifične odnose između tijela, slike i tehnologije. Na taj rad koji je predstavljen na Venecijanskom bijenalu u veljači ove godine nadovezala se predstava Tamno i natrag, predstava koja pak polazi od prevođenja procedura kina teatarskim sredstvima.

Simpozijem i umjetničkim programom “Actionable Image” okupljamo istaknute međunarodne i lokalne umjetnike i teoretičare koji rade na polju izvedbenih umjetnosti, likovnih umjetnosti i filma kako bismo nastavili s preispitivanjem eksperimentalnih susreta između slike i tijela — dvaju materijalnih modusa ekspresije čiji su susreti u našem dobu dominantno uređeni, komponirani i posredovani vizualnim tehnologijama.

Mi tendiramo prihvatiti kritiku dominacije slika: kritiku nepresetane poplave uvijek istih i istih hegemonijskih prikaza, kritiku homogenizacije medijski posredovanog društvenog iskustva, kritiku navikavanja osjetilnog aparata na tehnološki aparat. Međutim, ako susret slike i tijela pojmimo kao izvedbu, to nam omogućuje da taj susret preispitamo izvan pretpostavke usuglašenja osjetila s tehnološkim aparatom, društvenog ponašanja s reproduciranim slikama. To jest, kao promašen, loš, krivi susret u kojemu se pojavljuju diskrepancije tehnologija i navika gledanja, suvišak djelovanja na strani slika ili na strani gledatelja, neobične situacije promatranja. Taj susret postaje neodređeno polje pregovora, klizanja, loše izvedbe, deteritorijalizacije i reteritorijalizacije… Ukratko, polje razilaženja koje je česti predmet umjetničkog eksperimentiranja.

Krećući se unutar tog tematskog preispitivanja u programu simpozija simpoziju izlagat će umjetnici i teoretičari: Jonathan Beller (US), Maaike Bleeker (NL), Andrea Božić (HR/NL), Scott deLahunta (US), Vlatka Horvat (HR/UK), Rosanna Irvine / Katrina Brown (UK), Sonja Leboš (HR), Donna Szoke (CA), Manuel Vason (IT/UK), Jasmina Založnik (SI), Stephen Zepke (NZ/AT) and BADco. A u sklopu umjetničkog programa moći ćete vidjeti izvedbu u mediju proširenog kina američkog umjetnika Brucea McClurea, izvedbeno predavanje Bojana Đorđeva i Siniše Ilića (RS) te vidjeti našu instalaciju Odgovornost za viđeno i predstavu Tamno i natrag. Sva događanja su na engleskom jeziku.

Simpozij i umjetnički program organizira BADco., a u suradnji s kustoskim kolektivom Što, kako i za koga/WHW, Multimedijalnim institutom i SC/Kulturom promjene.

—–

Raspored simpozija

lokacija: klub za net.kulturu MAMA, Preradovićeva 18, Zagreb

petak, 16. ožujka:
11.00 – 13.00:
Scott deLahunta
Andrea Božić
Ivana Ivković

13.15 – 14.45:
Rosanna Irvine/Katarina Brown
Donna Szoke

18.00 – 20.00:
Vlatka Horvat
Maaike Bleeker (TBC)

subota, 17. ožujka:
11.00 – 12.15:
Tomislav Medak
Manuel Vason

12.30 – 13.45:
Jasmina Založnik
Sonja Leboš

16.00 – 18.00:
Stephen Zepke
Jonathan Beller

Umjetnički program

• utorak-petak, 12.00-20.00, subota, 11.00-14.00 Galerija Nova, Teslina 7, izložba Potrebno je živjeti samouvjereno… gledajući, predstavlja rad Antonia Lauera a.k.a. Tomislava Gotovaca i BADco., na poziv Što, kako i za koga/WHW
  • –> vođenje kroz izložbu s BADco., na engleskom jeziku: subota, 17. ožujka, 18.30

• četvrtak, 15. ožujka, 21.00, ZeKaeM, Teslina 7: Tamno i natrag, izvedba BADco., na engleskom jeziku

• petak, 16. ožujka, 21.30, Teatar &TD, Savska 25: expanded cinema performance Bruca McClura, u organizaciji Multimedijalnog instituta i SC/Kultura promjene

• subota, 17. ožujka, 19.00, Galerija Nova – Showroom, Teslina 7: Pictures by Other Means, performance-lecture Bojana Đorđeva i Siniše Ilića

Simpozij je aktivnost LABO21 – Evropske platforme za interdisciplinarna istraživanja umjetničkih metodologija partnera BADco. (Zagreb), umjetničkog centra BUDA (Kortrijk), Laboratoriuma (Antwerp) i Sveučilista za cirkus i ples (Stockholm). Platforma LABO21 je podržana od programa Kultura Evropske zajednice.

James Powderly i Eun-Jung Son govoriti će o svojim prethodnim projektima i prikazati dokumentarni film Lizači.

Eun-Jung Son bavi se pedagogijom od 2006. Završila je Oblikovanje vizualnih komunikacija n Soongeui ženskom koleđu i diplomirala je pedagogiju na Korea sveučilištu. Bavila se pedagoškim radom s mladima, uključujući djecom s autizmom i aspergerovim sindrom, vodila je pedagoške radionice u Koreji, Maleziji i Africi. Utemeljiteljica je međunarodno priznatog, inovativnog obrazovnog programa Dream Move u kojem se spajaju tehnologija, kreativnost i tjelesni odgoj. Zajedno s Jamesom Powderlyjem osnovala je u Seoulu oblikovateljski studio NASA Factory.

Drugi Art Modul u sklopu edukacijskog projekta Criticize This! započet će trodnevnim programom u Zagrebu, a održat će se od 16. do 18. februara. U dijelu programa otvorenom za javnost sudjeluju novinar i pisac Mark Terkessidis, glavni urednik magazina Eurozine Carl Henrik Fredriksson te kustosica i kritičarka Maja Ćirić. Osim predavanja, gosti modula će sudjelovati i u javnom razgovoru naslovljenom Prijateljska vatra. Kako kritika socijalizira kojeg će moderirati Petar Milat, a održat će se zadnjeg  dana programa. Program će se održavati u prostoru net.kulturnog kluba mama (Preradovićeva 18) i književnog kluba Booksa (Martićeva 14d).

Raspored i više informacija na stranicama projekta.

OTVORENJE IZLOŽBE: 16.02.2012. (četvrtak) u 18 sati [Galerija Nova _ Teslina 7, Zagreb] * izložba je otvorena do 24.03.2012.

RAZGOVOR SA SLOBODANOM ŠIJANOM: 17.02.2012. (petak) u 20 sati [Showroom Galerije Nova _ Teslina 7, Zagreb]

Posljednjih je godina u čitavom nizu publikacija, izložbi i radova Slobodan Šijan sabrao vlastita promišljanja o filmu i svojem dosadašnjem umjetničkom radu. Bez sumnje su susret i druženje s Tomislavom Gotovcem bili formativni za Šijanovu poetiku, i zagrebačka izložba Mjesto pod suncem je kako posveta prijatelju kojeg više nema tako i daljnji korak u istraživanju života kina. Šijanova posveta Gotovcu je svojevrsna arheologija zajedničkog (kinematografskog) imaginarija i načina kako je 20. stoljeće komuniciralo filmom.

Inicijalni umjetnički susret, ideju iz kojeg se izvodi postav izložbe Mjesto pod suncem Šijan opisuje sljedećim riječima: Prilikom posete Los Angelesu, 2009. u septembru, napravio sam jedan foto-hommage Tomu. Snimio sam bioskop „Fine Arts“ na Wilshare Bulevardu, u kom je pedesetih godina XX veka, održana svetska premijera njegovog omiljenog holivudskog filma A Place in the Sun, reditelja Georgea Stevensa. Rekao sam “O.K., hajde da napravim jedan rad, da snimim fotografiju tog bioskopa, gde će se videti na „markeeju“ natpis: „Mjesto pod suncem by Tomislav Gotovac“, zato što je Tom izmislio nešto što je nazvao ready–made film. On bi na VHS presnimavao inserte iz filmova drugih autora, iz filmova koje je voleo, za koje je smatrao da odražavaju njegovo poimanje filma, nešto “sjajno”, kako bi on to rekao, i onda bi ispred izabranog fragmenta stavio špicu kojom bi prisvojio taj insert, napisavši da je to njegov film. Zatim bi to prikazivao u Zagrebu i još ponegde. Jedan od tih ready–made filmova bio je i Mjesto pod suncem, nastao 2000. godine. Posle je usledio i Mjesto pod suncem – dva i tako dalje… Želeo sam da Tomu priredim zadovoljstvo i da napravim fotografiju bioskopa u kojem je održana svetska premijera filma A Place in the Sun, ali sa naslovom Tomovog ready–made filma na markeeju. Na taj način bih ostvario susret jednog umetničkog dela i njegove posledice, ali i dodir ili preklapanje dvojice filmskih stvaralaca, Georgea Stevensa i Tomislava Gotovca, kroz taj zamišljeni susret.

***

Izložba Mjesto pod suncem se realizira u suradnji s kustoskim kolektivom Što, kako i za koga WHW (http://whw.hr/) i izvedbenim kolektivom BADco (http://badco.hr/).

Program Vizualnog kolegija Multimedijalnog instituta podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba

Savez udruga Operacija grad poziva vas na 11. policy forum tribinu na temu:

Potrošena budućnost? – Politike štednje, komercijalizacija javnog sektora i privatizacija dobara

govore:
DES FREEDMAN (UK)
MERIJN OUDENAMPSEN (NL)
STIPE ĆURKOVIĆ (HR)
VLADIMIR CVIJANOVIĆ (HR)
 

moderira:
TOMISLAV MEDAK

Tribina će se održati na engleskom jeziku.
Continue reading →

Multimedijalni institut poziva Vas u subotu, 21. siječnja, od 18:00h u klub za net.kulturu MAMA (Preradovićeva 18) na večernji simpozij o računalnim igrama i digtalnoj kulturi:

“Kritička zaigranost – gaming kao paradigma digitalne kulture”

>> Raspored:

18:00-20:00
Katarina Peović Vuković: Virtually Real
Matthew Fuller: Always One Bit More, Computing and the Experience of Ambiguity

20:00-22:00
Kristian Lukić: Economies of Play
Alessandro Ludovico: Hacking Playability, Disrupting Game Accepted Conventions

>> O simpoziju:

“Nije čudno da digitalne igre postaju dominantna forma kulture našeg vremena, u trenutku kada ta vremena sama predstavljaju niz manje savršenih igara” [McKenzie Wark]

Nepovratno smo uronjeni u digitalno, pa i onda kada se čini da smo offline životi su nam posredovani digitalnim. Prije deset godina, početkom novog tisućljeća, činilo se da nema kraja kiberutopijama i novim prostorima slobode koje su obećavale nove tehnologije. Društveni, kulturalni i umjetnički imaginarij bili su opsjednuti figurama nematerijalnog i bastardnog a DJ kao nova figura producenta utjelovljavao je snove o beskonačno opuštenom miješanju, remiksiranju svih postojećih kulturalnih znakova i obrazaca.

Vremena su tokom posljednjeg desetljeća zahladila. Digitalni špekulativni mjehur se rasprsnuo na burzama, a globalni oružani sukobi su nas podsjetili i na drukčije vrste geografija od onih koje su obećavale kiberutopije. Smirenim strastima uprkos tehnološka je penetracija išla dalje i za razliku od vremena kad se moglo kritizirati ‘kalifornijsku ideologiju’ [Richard Barbrook] više nije moguće iz prve identificirati jedan kulturalni obrazac koji bi definirao nove prakse,  kako je digitalni život postao zaista globalni fenomen sa nesvodivim brojem varijacija.

To je ishodišna točka većeg broja teoretičara i umjetnika koji u posljednje vrijeme pokušavaju odgovoriti na izazove digitalnog života u dobu njegove distopijske realizacije. Za razliku od prijašnjih figura DJa ili hackera koje su podgrijavale različite i brojne nade, ti umjetnici i teoretičari govore o ‘igraču’ [engl. gamer], o homo ludens digitalis-u kao novoj paradigmi digitalnog.  Igrač/gamer tu stoji za jedno novo, otriježnjeno, ludičko i ne-eskapističko iskustvo preplitanja digitalnog/analognog, utopijskog/distopijskog, virtualnog/realnog.

Provedite subotu u mami i saznajte više o računalnim igrama, o njihovom značaju za razumijevanje prodora informacijskih tehnologija u društvene procese, o gejmerskoj supkulturi, o zajednicama moddera, o indie produkciji, o igrama kao umjetnosti i drugim zanimljivim aspektima ove tematike.

Izlaganja će se održat na engleskom jeziku.

>> O predavačima:

Katarina Peović Vuković predaje na kulturalnim studijima na Filozofskom fakultetu u Rijeci i urednica je književno-teorijskog časopisa Libra Libera.

Matthew Fuller predaje na Centru za kulturalne studije na Goldsmithsu. U pionirskim danima net.arta bio je član skupine I/O/D i suradnik kolektiva Mongrel. Autor je više knjiga iz medijske teorije: Behind the Blip, Essays on the Culture of Software, Media Ecologies – Materialist Energies in Art and Technoculture i dr.

Kristian Lukić je teoretičar, kustos i umjetnik, trenutno istraživač-doktorand na Institut za znanstvena istraživanja pri Fakultetu za društvena istraživanja u Beču. Suosnivač je Napona – Instituta za fleksibilne kulture i tehnologije. Od 2001. do 2006. bio je programski koordinator u Centru za nove medije_Kuda.org. Suosnivač je Eastwood – Real Time Strategy Group – skupine specijalizirane za tematiku tehnologije i igre.

Alessandro Ludovico je medijski kritičar i od 1993. glavni urednik nezaobilaznog časopisa za novomedijsku umjetnost, elektroničku muziku i haktivizam Neural. Jedan je od početnih kontributora Nettime zajednice. Predaje na umjetničkoj akademiji u Carrari.

Centar za dramsku umjetnost vas poziva na predavanja u sklopu programa Metodologije valorizacije:

Maja Breznik

Privatna tržišta rada i opći skepticizam u umjetnosti *

20.12.2011. 19:00h, klub za net.kulturu mama, Preradovićeva 18, Zagreb

Predavanje će započeti preispitivanjem tehničke i društvene podjele rada(Harry Braverman, 1974.) u 20st. sve do recentnog fenomena prekarijata. Mnoge rasprave, pogotovo u umjetničkim krugovima, stvaraju dojam posebne pogođenosti kulturnih radnika procesom prekarizacije, uz naglašavanje njegove međuovisnosti s pojavom takozvanog ”kognitivnog kapitalizma”. Prekarnost kulturnih radnika može se objasniti konceptom Sergija Bologne ”autonomni rad druge generacije”. Talijanskom terminu lavoro autonomo korespondiraju professionals u engleskom i profession liberale u francuskom: navedeni termini su izvorno obuhvaćali visoko kvalificiranu radnu snagu(odvjetnici, doktori medicine, znanstvenici, umjetnici), zanatlije, sitne trgovce i seljake(Bologna naziva navedene slučajeve ”autonomnim radom prve generacije”). Ovakav tip radnih aranžmana(često u formi samozaposlenja) nedavno se proširio i među niže kvalificiranu radnu snagu – industrijski i uslužni radnici, kao i ”kognitivni radnici” svih vrsta. U krajnjem slučaju, procesi prekarizacije rezultiraju različitim šokantnim tipovima ”prisilnog rada”, ”legalizirane trgovine ljudima” i ”privatnim tržištima rada”.

U nastavku ćemo se baviti pitanjem zašto kulturni prekarijat kao zasebno polje istraživanja može ponuditi samo polovične rezultate. Eksploatacija kulturnih radnika ima i svoju drugu stranu – samoobmana umjetničke sfere s obzirom na i dalje prisutnu nadmoć vrlo tradicionalnih vrijednosti u umjetnosti. Fundamentalno pitanje(koje se obračunava s ”proizvodnjom umjetnosti” u vrlo materijalističkom smislu) je prilagodba sistema umjetnosti kapitalističkom načinu proizvodnje kao preduvjetu za eksploataciju kulturnih radnika. Fokusirajući se na logiku umjetničke proizvodnje pokušat ćemo objasniti zašto je nužno suzbiti ”opći skepticizam u umjetnosti” kako su ga elaborirale historijske avangarde prije gotovo stotinu godina.

Literatura:

Bologna, Sergio(2007), Ceti medi senza futuro?, Rim: Derive Approdi

Braverman, Harry(1974), Labor and Monopoly Capital, New York:Monthly Review Press

Breznik, Maja et al (2011), Posebni skepticizem v umetnosti, Ljubljana: Založba Sophia(u printu)

Maja Breznik je istraživačica na Mirovnom Inštitutu, docentica sociologije kulture. Autorica i su-autorica knjiga Obrt in učenost. Topografija renesančne gledališke prakse (Koper, 2003), Kulturni revizionizem/Cultural Revisionism (Ljubljana, 2004), Knjižna kultura (Ljubljana, 2005) i Kultura d.o.o. (Ljubljana, 2006) i Kultura danajskih darova (Ljubljana, 2009.). Područja njenih istraživanja su kulturna politika, kulturna povijest i sociologija kulture

* Predavanje će se održati na engleskom jeziku.

Lidija Radojević

Uloga kulture u uvođenju poduzetničke logike u upravljanje gradom

21.12.2011. 18:00h, klub za net.kulturu mama, Preradovićeva 18, Zagreb

Deindustrijalizacija gradova koja je za sobom ostavila visoku nezaposlenost i iziskuje “strukturalne promjene”, temeljito i destruktivno je utjecala na organizaciju i funkcioniranje gradova. Gradovi su se morali suočiti s fundamentalnim promjenama, kako u upravljanju gradskim prostorima tako i u funkcioniranju grada kao cjeline. Nestanak tvornica i poduzeća transformativno je utjecao na preuzimanje investitorske uloge unutar ekonomski opustošenog područja, tako da je sam grad preuzeo tvornički način rada, a gradska je uprava zamijenila upravljačku funkciju s poduzetničkom. Početna akumulacija kapitala, osnovnog kapitala tog poduzeća, pokrenuta je oduzimanjem ili privatizacijom javnog dobra – fizičkog javnog prostora, javnih institucija i javnih financija – kojima gradska uprava raspolože kao s privatnim kapitalom. Taj kapital ulaže, tj. daje u najam za profitabilne poslove i projekte, a da pri tome ne uzima u obzir javni interes. Posljednih desetljeća smo u gradovima zemalja razvijenog kapitalizma (posljednje desetljeće također i na domaćem terenu) svjedoci neprestanim revitalizacijskim projektima u kojima su gradske vlasti od svojih upravljačkih funkcija stvorili poduzeća usprkos porastu ranjivosti i osjetljivosti na nestabilnosti kruženja kapitala i repetitivne krize kapitalističkog sustava. Javno-privatno partnerstvo i razvoj novih tržišnih niša paradni su konji novih poduzetničkih strategija u kojima najveću ulogu igraju kultura i umjetnost. Kulturna sfera je postala polje novih profitabilnih prilika za gradove koji svoju infrastrukturu žele prenamijeniti u jedinstvene i konkurentne resurse, dosada neiskorišteno područje za kulturno-turističkih pothvate.

Lidija Radojević je magistrica antropologije, zaposlena kao niža službenica u javnom sektoru.

Primož Krašovec

Kulturni rad kao apstraktni rad

21.12.2011. 19:00h, klub za net.kulturu mama, Preradovićeva 18, Zagreb

U izlaganju ću polaziti od aktualnih rasprava o odnosu između rada i politike, odnosno forme rada i političke organizacije. Polemika će biti jednostrana, odnosno dislocirana jer se u duhu mobilnosti i opće fleksibilnosti odvijala na različitim mjestima s različitim sugovornicima, što mi je donekle i prednost – omogućena je distanca nužna za refleksiju, a istovremeno je posrijedi varijanta terenskog istraživanje iz područja diletantske antropologije rada. Zaključci tog usputnog istraživanja bez korištene znanstvene metodologije su na prvi pogled iznenađujući: na području kulturnog / kreativnog / intelektualnog rada više ne postoje(ako su ikada i postojale) distinktivne nacionalne ili lokalne kulture, već su njegove forme(barem u Europi) standardizirane i univerzalne. Internacionalna standardizacija kulturnog rada – ako ostavimo konzervativnu kulturnu politiku sa strane – nije naletjela na mnogo otpora, dok su ogromni napori uloženi u kritike komplementarne standardizacije u polju političke organizacije, što će biti i osnovna meta moje polemike, jer je jedan od najvidljivih efekata današnje standardizacije kulturnog rada univerzalna standardizacija indignacije prema političkoj organiziranosti i disciplini pod barjakom ireduktibilne heterogenosti, mnogostrukosti, singularnosti i sl.

U nešto manje frazeološkom jeziku – što su više kulturni i intelektualni radnici nalik industrijskim to su manje spremni udružiti se u sindikat. U izlaganju ću pokušati naglasiti da je horizont politike koja se temelji na postmodernističkim igrama razlika u najboljem slučaju nešto još više anakrono od staromodne klasne borbe – srednjovjekovni korporativizam pojedinačnih cehova – a u najgorem spontana apologetika kasnog kapitalizma.

Primož Krašovec (1979) je nezaposleni doktor sociologije. Živi i radi(na honorare) u Ljubljani, pa i šire.

Metodologije valorizacije ovogodišnji su program Centra za dramsku umjetnost koji se sastoji od serije predavanja posvećene teorijskim i historijskim istraživanjima odnosa između kriterija i metoda valorizacije u umjetničkom polju i onih u širem političko-ekonomskom okružju. Bavit ćemo se artikulacijom razlika, koincidencija, uvjetovanosti, kratkih spojeva, ideoloških srastanja, te historijskih i geografskih specifičnosti.

Projekt podržavaju Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i IPA 2009 Programme – Civil Society Facility.